Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

Ilindan u Kruševu

Ilindan su Kruševljani slavili od pamtivijeka. O tome nam pričaju najstarije generacije. Sve do kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća misno se slavlje na Ilindan slavilo na Sajmištu. Nije to bilo samo zbog toga što se nije moglo slaviti u crkvenom dvorištu ili u crkvi, nego što se čuvala predaja i povezanost Sajmišta s Ilindanom još iz vremena kada su sela Kruševa pripadala župi Blato i župi Brotnjo.

Prije dvadeset i pet godina, nakon moga dolaska u Kruševo, Ilindan je bio činjenica koja se trebala prihvatiti, prema njoj se orijentirati i liturgijsko i pastoralno djelovati.

Ilindan po kalendaru dolazi u sred ljeta, u sred srpnja, u sred ljetnih odmora. I kada bi čovjek pomislio da se malo psihički pa i tjelesno odmori, prisjeti se da će brzo Ilindan i treba se pripremiti.

Mjesto za ilindanske Mise i oltarište

Mjesto za oltarište i misno slavlje za Ilindan sve do 1990. godine bilo je smješteno ispred crkve, odnosno ispod “sretničkog oraha”. Na tom mjestu nije bilo dovoljno hladovine, ni is­pod oraha za oltarište, ni u dvorištu ispred i oko oraha. Svatko je tražio neku hladovinu pa i podalje od oltara. I orah je bio ostario te pružao vrlo tanku hladovinu. Nadalje dok se Misa slavila pod orahom, dio naroda bi ostajao izvan crkvenoga dvorišta, po zidu Šimunove ograde. Uz to odmah iza oltara, na ulici, nalazili su se “ci­ganski šatori” za trgovanje vašarskim predmetima. Sve je to nutkalo da se potraži drugo, prikladnije mjesto za ilindanske Mise. U potražnji novoga mjesta po dvorištu za oltarište i prostor za narod iz godine u godinu se “šetalo” po dvorištu.

Prostor za Mise kod stećaka

Odmah prve (1990.) godine, prostor oko stećaka bio je raščišćen od ko­rova, šikare, kupine i drače. Čišćenje dvorišta je izvođeno u radnim akcijama u kojima su se domaćinstva Kruševa izmjenjivala u više navrata sve dok dvorište nije bilo prihvatljivo, ia­ko ne do kraja očišćeno. Radne akcije su nastavljene sve do 1996. Poslije čišćenja dvorišta, oltar smo smjestili kod velikoga stećka a mjesto za narod je bilo u hladovini hrastova i oko stećaka. Odmah se vidjelo da je ova loka­cija prikladna za narod, ali nije najprihvatljivija za oltarište.

Zbog potražnje boljeg mjesta za oltar, a u isto vrijeme zbog nedovr­šenosti prostora oko stećaka tri puta se mjesto za oltar i oltarište premještalo. Dva puta (za Mise od 1990. do 1992). lokacija je bila u blizini veli­koga stećka, a treći puta (od 1993. pa sve do danas), poslije nasipanja i nive­liranja prostora oko stećaka, našla se sadašnja lokacija za oltarište kao prikladno mjesto.

Oltarište

Onoga časa kada smo odlučili da bi se oltarište s oltarom smjestilo na sadašnjoj lokaciji bilo je potrebno prići njegovu uređenju i cjelokupni prostor usmjeriti amfiteatarski prema oltaru. Oltarište smo odmah daskama popodili a tijekom 1996. i natkrili. Daščani pod i nadstrešnica nisu mogli ostati dugo. Zbog vremenskih okolnosti nadstrešnica i pod su struli. Nadstrešnicu smo tijekom 2001. sklonili, druge nismo postavljali, a drveni pod smo zamijenili s novim, tvrdim podom. Prostor smo nasuli pijeskom i zemljom.

Oltar

Za potrebe vanjskoga oltara služio nam je u prvim godinama drveni oltar, a kasnije smo napravili sadašnji u kombinaciji željeza, vibriranog betona i kamenih ploča.

Nasipanje i niveliranje prostora oko oltarišta

Bio je to više­godišnji posao. Teren se nasipao, pa kako se sam od sebe slijegao, tako smo ga ponovo novim nasipanjem popravljali. Veliki problem nam je bio taj što se nasipanje moralo činiti samo tačkama (kariolama). Bilo je slučajeva i zahvata kada smo deset i više kamiona pijeska i zemlje razgonili oko stećaka samo kariolama. Bio je to težak posao.

Elektrika i razglas

Do sadašnje lokacije za oltarište doveli smo pod­zemno električne kablove koje koristimo za orguljice i razglas. Za potrebe razglasa postavili smo stup za razglasne trube. Sve je urađeno tako da se može lagano i brzo rastaviti i skinuti i izmjestiti na sigurnije mjesto.

Klupe i sjedišta

Vidjelo se po­slije čišćenja prostora oko stećaka da bi sadašnja lokacija oltarišta i prostora za narod mogla služiti za duže razdoblje. Zbog toga smo razmišljali da bi za potrebe misnih slavlja na otvorenom naručili ili kupili vanjske, montažne klupe, tzv. vikend klupe. Ideju smo ostvarili tijekom 1996. i naručili smo 50 vikend klupa u Delnicama. Poslije smo nabavili još dva­desetak klupa. Tijekom nabavke klupa imali smo u vidu da je moguće po dvorištu naći i drugih prikladnih mjesta za sjedenje. Računamo da za vrijeme misnih slavlja može sjesti negdje do 700 osoba. Nadamo se da ćemo nabaviti i više stolica.

Župni list – Kamenjak

Tijekom 2002. za potrebe župljana odlučili smo pokrenuti župni list (novine). List smo nazvali Kamenjak. U razmišljanju o listu zamislili smo da izlazi godišnje prema potrebi, te da se u njemu objavljuje sve ono što bi bilo potrebno da ostane zapisano, a odnosi se na župu Kruševo. Jedan broj Kamenjka svake godine je izlazio za Ilindan.

Knjiga o Iliji

Župa Kruševo je posvećena proroku Iliji. Njemu je posvećena i župna crkva. Izatkan je i bar­jak njemu na čast, a župljani su naručili župno veliko zvonu njemu u čast. Želeći počastiti svojeg zaštitnika i patrona mnogi su župljani dali imena svojoj djeci s osnovom riječi Ilija. Nadalje, svake godine se o Iliji propovijeda na Ilindan. Ipak, vidjelo se da je sve to premalo. Da bi se što bolje upoznao lik ovoga čovjeka i proroka, razmišljali smo da bi bilo dobro potruditi se i napisati knjigu njegova životopisa. Knjiga o proroku Iliji je pripremljena i tijekom 2009. godine tiskana.

Molitvenik Svjedok s Karmela

U svrhu što češćeg “druženja” s Ilijom, odlučili smo sastaviti i molitvenik posvećen proroku Iliji. U molitveniku se nalaze molitve posvećene Bogu, a na čast proroka Ilije. Želja nam je, s molitvenikom uputiti vjernike da se što bolje i usrdnije mole Bogu, po primjeru proroka Ilije. Sve molitve u molitveniku su sastavljene na temelju biblijskoga izvještaja o Iliji. Mogu se moliti u devetnici ili trodnevnici namijenjenoj proroku Iliji, ili u pojedinim zgodama tijekom godine, a posebno kad se vjernik nađe u nekoj potrebi, da se preporuči Bogu po zagovoru proroka Ilije.

Župna crkva

Već je rečeno da je župna crkva u Kruševu posvećena pro­roku Iliji. Crkva je građena od 1934. do 1936., ali zbog različitih uvjeto­vanosti nikada nije do kraja završena.

S mukom smo više godina gledali jadno stanje župne crkve. Više puta smo se zalijetali da bi štogod na njoj uradili. Od 2006. do 2013. crkva je u cijelosti obnovljena.

Biskupi i svećenici predvoditelji misnih slavlja na Ilindan

Svećenici predsjedatelji misnih slavlja u proteklih 25 Ilindana: Običaj je da se za patron župe pozove netko od biskupa ili svećenika iz drugih mjesta da predvodi misno slavlje. U dvadeset godina u Kruševu su se izredali sljedeći biskupi i svećenici:

• 1990. don Ivan Vukšić – katedralni župnik u Mostaru
•  1991. fra Stanko Pavlović – župnik u Ljutom Docu
• 1992. don Drago Bevanda – duhovnik prognanika na Pelješcu
• 1993. don Ilija Drmić, urednik Crkve na kamenu
•  1994. don Nedjeljko Galić, župnik na Gradini
• 1995. don Marijan Bevanda, voditelj HKM-a u Schwäbisch  Gmündu
• 1996. don Ivan Kordić, župnik u Čeljevu
• 1997. don Damjan Raguž, župnik u Studencima
• 1998. don Ante Komadina, glavni urednik Crkve na kamenu
• 1999. don Jozo Ančić, župnik u Pologu
• 2000. don Tomo Vukšić, profesor na sarajevskoj bogosloviji
• 2001. fra Mika Stojić, župnik u Čitluku i broćanski dekan
• 2002. don Gordan Božić, župnik u Ilićima
• 2003. don Slaven Ćorić, župni vikar u Neumu
• 2004. don Stanko Lasić, katedralni župnik u Dubrovniku
• 2005. don Josip Galić, župni vikar u Domanovićima
• 2006. fra Valentin Vukoja, župnik u Ljutom Docu
• 2007. don Miljenko Džalto, župnik na Uzdolu
• 2008. don Ivan Turudić, župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru
• 2009. don Žarko Ošap, župnik u Drvaru
• 2010. don Ivica Mršo, Ravnatelj Katoličkog školskog centra “Sv. Josip” u Sarajevu
•  2011. biskup Mile Bogović, gospićko-senjski biskup,
• 2012. don Damir Stojić, duhovni pomoćnik na Jarunu u Zagrebu i duhovnik zagrebačkih studenata
• 2013. biskup Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup
• 2014. fra Ivan Dugandžić, umirovljeni profesor teologije, duhovni pomoćnik u Međugorju

Trodnevnica

Sve do 1999. godine u žu­pi nije bilo nikakvih duhovnih priprema prije Ilindana. Svećenici su pokušavali nešto učiniti, ali nije išlo. Od 1999. godine započeli smo s dva koraka u duhovnoj pripremi za patron župe. Prvi je bio da smo premjestili ispovijedi starih, bolesnih i nemoćnih osoba u župi s vremena pred Veliku Gospu u vrijeme pred Ilindan. Drugi korak bio je započeti s trodnevnicom. Tro­dnevnica je započela zapravo 2000. godine, a tijekom 1999. imali smo samo ilindansku uočnicu. Na uočnicu 1999. organizirali smo pučku ispovijed. Od 1999. redovito imamo trodnevnicu, a jedan dan u trodnevnici bude određen za pučku ispovijed.

Ilindanska Misa i odaziv naroda

Sve do 1998. godine za Ilindan su zvali u goste poslije Mise samo oni koji su bili vezani uz groblje Sajmište: Čula, Podgorje i Selišta, a druga dva sela: Krivodol i Sretnice goste su zvali za blagoslov polja. Da bi o Ilindanu ujedinili župnu zajednicu bilo je potrebno uskladiti zvanja za Ilindan i blagoslov polja. Na sastanku Župnoga pastoralnog vijeća, 19. 3. 1998. dogovoreno je da bude samo jedan blagoslov polja i to u nedjelju nakon Markovdana, a da na Ilindan zovu sva domaćinstva goste u obiteljsko čašćenje. Na taj način smo uspjeli dati Ilindanu veće značenje.

Poslije 1998. za Ilindan se sakupljalo sve više i više naroda. U posljednje godine sakupi ih se od 1000 do 1500.

Odaziv svećenika za Ilindan

Nailindanskim Misama od svećenika obično se odazivaju susjedni župnici i župni vikari, te pokoji svećenik iz drugih dijelova biskupije. Koliko će biti svećenika na Ilindan teško je to unaprijed predvidjeti. Bude ih između 15 i 30. Nema nekog povoda po kojem bi se moglo reći da ih je bilo više ili manje. Jednostavno to tako bude.

Ostalo

U vremenu proteklih dvadeset i pet godina naručena su i urađena dva barjaka posvećena proroku Iliji. (Vidi Kamenjak 1,2/02 i 11,5/03). U proteklom vremenu, staro, napuklo zvono koje je bilo posvećeno proroku Iliji zamijenjeno je novim zvonom (vidi Kamenjak 1,2/02 i VIII, 1/09).

Ilindanske večeri

Davna želja nam je da u Kruševu učinimo nešto više povodom Ilindana. Prisjetimo se poslijepodnevnih derneka na Ilindan i šetnje ispred Doma od ulaza u Selišta pa sve do ispod škole. Bilo je tako i u drugim mjestima po Hercegovini. Ne­stalo je takvog vida druženja i šetnje.

Proslave povodom patrona župa formirale su se na neke druge načine i to same od sebe. Najčešće povukli smo se u obiteljske kuće i sjedeći za stolom proveli poslijepodne, ili su nam gosti dolazili u večernja doba na večeru kao u restoran, večerali, malo posjeli i porazgovarali i otišli. Nestalo je javnog druženja.

Uoči Ilindana 2010. godine predstavnici Kulturno-umjetničkog društva s predstavnicima Mjesne zajednice i Župnoga ureda planirali su započeti s Ilindanskim večerima kod škole. Sve ono što smo zamislili i planirali nazvali smo, u jedinstvenom programu i naslovu, Ilindanske večeri. Ilindanske večeri započeli smo 5. srpnja u večernjim satima i tra­jale su sve do 19. srpnja.

Od 2010. sve do ove godine održavali smo redovito Ilindanske večeri. Mjesto okupljanja prve, druge i četvrte godine bilo je kod škole, a treće kod crkve. Program nije bio svake godine isti. U prvoj, drugoj i četvrtoj godini bili su malonogometni turniri, a u dvije večeri smo organizirali kulturno-zabavni program. U jednoj večeri nastupale su skupine našega kulturno-umjetničkog društva, a u drugu večer kulturno-umjetnička društva iz drugih mjesta. Prvu večer u kojoj bi nastupale skupine iz Kruševa nazivali smo različito, zavisno što je bila glavna točka večeri: Večer gange i bećarca ili Ilindansko sijelo, a drugu večer u kojoj su nastupala gostujuća kulturno-umjetnička društva nazivali smo uvijek Zemlja Hercegovina. U trećoj godini, u Ilindanskim večerima organiziranim kod crkve svaku večer imali smo nastup pojedine naše skupine iz kulturno-umjetničkog društva, a jednu večer organizirali smo manifestaciju s nazivom Zemlja Hercegovina na kojoj su nastupila gostujuća društva.