Reportaža Crkve na kamenu o “Listopadskim svečanostima”

thumbs_DSC4271Crkva na kamenu (Godina XXXV. – broj 12(409) – prosinac 2014. str. 22 – 24) objavila je reportažu o posveti župne crkve, o đakonskom ređenju Josipa Čule te o drugim Listopadskim svečanostima koje smo imali u Kruševu 26. 10. 0ve godine. Naslov reportaže je „Dom moj bit će dom molitve“. Reportažu prenosimo u cijelosti.

 Dom moj bit će dom molitve

Velike svečanosti dogodile su se u listopadu u župi sv. Ilije Proroka u Kruševu. Župnik don Ljubo Planinić obično svake godine organizira “Listopadske svečanosti” kako bi sa župljanima obilježio Dan Kruševa, a ove je godine ta proslava bila posebna. Uz dogovor s mjesnim biskupom Ratkom Perićem odlučeno je da 26. listopada na svetoj Misi u 16 sati bude posveta župne crkve i oltara, te đakonsko ređenje Kruševljanina bogoslova Josipa Čule. Tada se obilježio i Dan Kruševa te 25. obljetnica don Ljubine župničke službe u Kruševu. Posveti crkve i oltara prethodila je trodnevnica od 23. do 25. listopada koju je predvodio don Ivan Turudić, župnik župe Ploče-Tepčići

Misno slavlje toga dana započelo je svečanom procesijom i ulaskom u župnu crkvu, a predvodio ga je biskup Ratko u koncelebraciji s tridesetak svećenika. Odmah na početku uslijedio je blagoslov crkve, a nakon prigodne propovijedi upućene okupljenom puku biskup je posvetio oltar i crkvu, tj. pomazao posvetnim uljem oltar i šest kamenih križeva postavljenih na šest stupova crkve koji će ostati kao vanjski znak da je crkva posvećena.

Župnu crkvu su započeli graditi 1934. godine župljani s tadašnjim župnikom don Antom Romićem (župnik od 1932. do 1963.) kada je ozidana, postavljen je krov i otvori. Nadalje radilo se na rasvjeti, žbuki, urađen je zvonik i drugi radovi. U posljednjem ratu crkva je u svibnju 1992. pogođena s pet granata. Od 2006. do 2013. crkva je u potpunosti obnovljena. Uređen je zvonik, krov, lađa crkve, svetište i sakristija, postavljena nova rasvjeta, ozvučenje, grijanje, nova stolarija i novi otvori. U svetištu je postavljeno novo oltarište s oltarom, tabernakulom, propovjedaonicom i drvenim sjedištem. Izgrađen je novi kor. Postavljena su nova ulazna vrata na kojima je prikazan sv. Ilija Prorok a u središnjem dijelu oltarišta postavljen je medaljon koji prikazuje Kristovo preobraženje na Taboru, oboje djelo umjetnika Ilije Skočibušića. Župnik don Ljubo šest je godina sustavno radio na ovoj temeljitoj obnovi crkve uz pomoć brojnih radnika i dobročinitelja te naravno župljana. Od tih šest godina u radove je utrošeno tri godine, dvije godine su utrošene u pripremu projektne dokumentacije i suradnju s mjerodavnim institucijama, a jedna godina je utrošena na čekanje zbog nemogućnosti rada i manjka financijskih sredstava. Iz župne dvorane u crkvu prešlo se 20. listopada 2013. kada je bilo moguće koristiti je za liturgijske obrede, a poslije su izvođeni finalni dijelovi dotjerivanja detalja. Ovo je svakako hvalevrijedno djelo koje je, Bogu hvala, završeno ove godine, i to u povodu 90. obljetnice osnutka župe (osnovana 1924.).

Liturgijsko slavlje pjesmom su pratili pjevači župnoga zbora, tamburaši i klapa Studenac koji su se veoma lijepo izmjenjivali tijekom svete Mise, a njihovim pjevanjem koordinirali su Kristina Šetka, Karlo Milićević i Davor Kožul. Zbog većega broja vjernika na liturgijskom slavlju u župnoj dvorani postavljen je video zid gdje su vjernici mogli dostojno pratiti misno slavlje iz crkve. I novoobnovljena župna crkva i župna dvorana bile su dupke pune što domaćim vjernicima, što gostima, uglednicima, prijateljima te ređenikovom rodbinom i naravno svećenicima i časnim sestrama. Bilo je lijepo vidjeti i članove kulturno-umjetničkoga društva koji su, obučeni u narodne nošnje ovoga kraja, pridonijeli svečanijem dojmu ovoga događaja.

Biskup je u propovijedi najprije govorio o hramu, točnije o prva tri hrama koje je gradio židovski narod i od kojih nije ostao kamen na kamenu nerazvaljen, baš kako je Gospodin Isus prorekao, a sve zbog naroda koji nije htio prepoznati časa Božjega pohođenja. Zatim o gradnji današnjih crkava, bazilika i katedrala u kojima se okupljaju kršćani kako bi slavili Boga i prikazivali Žrtvu. Crkveni zakon nalaže da se crkve posvete, iako na ovom našem potresnom tlu obično ne posvećujemo crkve zbog toga što se svako toliko ruše u ratovima, da ne dopustimo njihova oskvrnjenja. U drugom dijelu govorio je o kvalitetama dobra suradnika, ređenika, tj. đakona i svećenika koji treba biti uman, ugledan i uvježban ili iskusan. Umnost se stalno izgrađuje i stječe, isto kao i ugled, jer ugledan je onaj čovjek u kojega se svi ugledaju i služi kao primjer drugima. A uvježbanost se stječe usavršavanjem kako bi mogli odgovoriti na ono što se od nas traži. Zahvalan sam Bogu kako si ti, Josipe, odgovorio na povjerenje koje ti je ukazano. Razvijaj umnost, trebao bi biti ugledan da te cijela Biskupija zna i ugleda se na tebe, želim ti da razviješ svoj ugled da se može računati s tobom sutra i da budeš uvježban i iskusan. Neka ti Bog da svoju pomoć i snagu, rekao je biskup Ratko.

Nakon posvete uslijedilo je Josipovo đakonsko ređenje u ovoj crkvi u kojoj je kršten i iz koje je krenuo na svoj životni put posvećen Isusu Kristu.

Josip je rođen u Čulama, župa Kruševo 22. veljače 1990. Otac mu je Jure, a majka Gordana r. Ćorić iz Čitluka. Kršten je u Kruševu 22. travnja 1990., krizman također u Kruševu 23. travnja 2006. Roditelji su mu rodili sestru Anu i brata Luku. Osnovnu školu pohađao je u Kruševu od 1997. do 2005. Upisao je 29. lipnja 2005. sjemenišnu gimnaziju u Splitu. Filozofske studije (dvije godine) odslušao je i položio u sarajevskoj bogosloviji od 2009. do 2011. U jesen 2011. mostarski biskup ga je poslao na studij teologije u Rim na Papinsko učilište Gregorijana. Stanovao je i bio pitomac Papinskoga zavoda Germanicum – Hungaricum. Nakon tri godine teološkoga studija diplomirao je 19. lipnja 2014., a poslije diplomskoga studija vratio se iz Rima. Sada je na praksi u mostarskoj katedralnoj župi.

Na kraju misnoga slavlja okupljene je pozdravio župnik don Ljubo, zahvalio biskupu i svećenicima na dolasku, te mnogobrojnim dobročiniteljima koji su sudjelovali u uređenju, može se slobodno reći, jedne od najljepših crkava u Hercegovini i pozvao goste na druženje i nakon svete Mise.

Ovaj prelijepi Božji dom sada je uzor i primjer, kao i župnik i župljani koji su crkvu gradili, obnovili i uredili te koja je Bogu posvećena da u nju dolaze i na oltaru misnu Žrtvu prikazuju, sakramente primaju, pjesmom i molitvom Boga hvale i njemu zahvaljuju. Ali uzalud je crkve graditi i posvećivati kada ne bismo imali vjernika koji će te crkve napuniti i nekoga od tih vjernika posvetiti, kao što reče biskup Ratko, sada Josipa za đakona, a ako Bog da i nekoga drugoga iz Kruševa. Nadajmo se da će molitve i pjesme upućene te večeri Bogu na slavu biti zalog za buduće naraštaje vjernika i posvećenih osoba iz ove župe. I neka se za ovaj hram Božji ispuni ona svetopisamska: “Dom moj bit će Dom molitve” (Lk 19,46), te nikada u njemu ne utihnu molitve i pjesme.