OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Sveti Nikola Tavelić prvi je hrvatski kanoniziram svetac. Rodio se sredinom 14. stoljeća (između 1340-1345.). Potječe od ugledne šibenske obitelji Tavelić. U ranoj mladosti stupio je franjevački red. Ne zna se točno gdje je stupio u samostan i proveo prve dane redovništva. U 25-oj godini života zaređen je za svećenika. Punih 12 godina propovijedao je evanđelje u Bosni. Nije poznato u kojim krajevima je sv. Nikola vršio svoju misionarsku službu. Nakon 12 godina napornog misionarskog rada fra Nikola je napustio Bosnu. Skupa sa subratom fra Deodatom otišao je u Jeruzalem 1383. Po dolasku u Jeruzalem nastanili su se u franjevačkom samostanu na Sionu. U samostanu na Sionu fra Nikola je donio odluku da će provoditi što svetiji život. Dani su mu prolazili u molitvi.
Dok je provodio svet i krepostan život u samostanu, često se pitao što se sve zbiva u gradu, izvan samostana. Odlučio je s još trojicom svećenika propovijedati radosnu vijest u gradu. Godine 1391. u Jeruzalemu se sakupio veliki broj Saracena da bi proslavili svoj veliki blagdan. Fra Nikola i trojica subraće smatrali su da je to za njih najpogodnija prilika za propovijedanje. Raspaljeni žarom vjere, otišli su kod kadije da mu navijeste riječ Božju. Kad je kadija čuo o čemu mu pričaju silno se razljutio. Osudio ih je na smrt. Svjetina oko njih je vikala: „Neka umru, neka umru“. Tukli su ih toliko da su pali na zemlju i činilo se da su mrtvi. Kadija je naredio da se svežu za stup i tako vezane opet su ih mučili. Zatim su ih odveli u tamnicu i stavili ih u okove. Tu su tri dana trpjeli užasne muke bez jela i pića. Žive ih je održavala jedino Božja pravednost.
Četvrti dan, 11.studenog, došao je iz Gaze emir, upravitelj pokrajine. Pred njim je objavljen sudski proces koji se vodio protiv fra Nikole Tavelića i trojice njegove subraće, na javnom trgu. Emir je od njih tražio da opozovu sve što su propovijedali i tako izbjegnu smrt. Oni to nisu htjeli, već su i emira nagovarali da se obrati Kristovoj vjeri. On se na to razljutio i potvrdio smrtnu osudu. Bijesno mnoštvo je navalilo na njih mačevima, noževima i drugim predmetima. Zatim su izmrcvarena tijela bacili u veliki oganj da se pretvore u pepeo. Drva na ognju su izgorjela, oganj je nestao, a tijela nisu bila ni malo ozlijeđena od vatre. Ponovo su zapalili još veći oganj. I opet drva izgore, oganj se ugasi, a tijela ostanu neozlijeđena. Treći su put na tijela navalili toliko drva da bi vatra na ognju mogla gorjeti tri dana i sve zapalili. Ali i po treći put, nakon što je oganj sagorio, tijela su bila neozlijeđena od vatre. Vidjevši to, Saraceni su se silno uplašili, ali se nisu obratili, nego su oganj i pepeo razbacali a tijela tajno pokopali da ih kršćani ne bi pronašli i štovali kao relikvije svetaca. Nikada se nije saznalo gdje su mučenici pokopani. Fra Nikola Tavelić je završio život mučeničkom smrću u Jeruzalemu 14.11.1391.
Dan 21.06.1970. ostat će zlatnim slovima upisan u povijest katoličke crkve među Hrvatima. Toga dana je papa Pavao VI proglasio sv. Nikolu Tavelića svecem. Sv. Nikola Tavelić je prvi Hrvat kojega je Katolička Crkva proglasila svecem.
Tekst o sv. Nikoli na temelju više izvora sastavila i za portal pripremila Blaženka Marijanović.