U posljednja dva desetljeća naučili smo se ne raditi. Radna navika postala nam je nešto strano, a zapravo radna navika je budućnost svakoga, cijeloga naroda. Radna navika je bitna u svakom društvu.

Sve više je ljudi koji prođu, sva razdoblja školovanja i ljudskog uzrasta, a radne navike nisu stekli. Odrasli su a ne znaju raditi. I kada dođe vrijeme da treba naći radno mjesto raznim vezama i vezicama zauzme se radno mjesto ne da bi se radilo nego da bi se plaća dobivala. Takvi postaju neplodni radnici, biblijski rečeno „neplodna smokva“. Tu su na radnom mjestu da nakon određenog vremena dobiju novac. To nisu radnici nego stražari i čuvari radnog mjesta.

Plaća se dobiva ne radnim mjestom nego, plodonosnim radom. Radnik je vrijedan svoje plaće, ali zarađene.

Stražar dobiva plaću jer mu je na radnom mjestu zadatak biti stražar, učitelj dobiva plaću jer mu je na radnom mjestu zadatak ne biti u učionici nego učiti, odgajati,  naučiti i odgojiti učenika.

Svatko treba opravdati svoje radno mjesto i na temelju opravdanosti dobiti zarađenu plaću. Plaća se ne dobiva zato što se došlo na radno mjesto.

Čovjek se grozi na vijest da nekom radniku nije plaća dana, ali je isto tako ružno vidjeti neradnika i sirovog uhljebljivača na radnom mjestu.