Poslije događaja na brdu Karmelu Ilija mora bježati. Bježi u brda, prema Horebu. Razočaran u sve oko sebe, sakri se u spilji. Prilazi mu Anđeo Gospodnji, budi ga iz bunila, kaže mu: „Izađi i stani… pred Gospodinom! Evo, Gospodin upravo prolazi“.

Anđeo mu poručuje „izađi“, nemoj se skrivati i bježati u tamu spilje, izađi na svjetlost u život. Nakon Karmela, pomislio Ilija da ga je i Bog ostavio, Bog ga nije ostavio, pohađa ga, 6 prilazi mu, oslobađa ga veriga u koje se zatvorio, poručuje mu izađi, oslobodi se muke i straha…

Naše vrijeme, slično je Ilijinu, prepuno je idolopoklonstva. Najradije bi i mi bježali negdje u neku osamu. Bog nas želi u javnosti, u životu. Ne ostavlja nas same. Iz dna u dan nam prilazi, ali mi ga ne primjećujemo. Nismo navikli na njega. I dalje ga pokušavamo naći tamo gdje on nije. Skupa s prorokom Ilijom poslušajmo Anđeoski glas: „Iziđi iz spilje kamo si se sakrio, stani na njena vrata, jer upravo sad Gospodin Bog prolazi pokraj tebe.