Nakon dolaska u Omiš, te ručka i smještanja na nešto udaljenu i povisoku lokaciju (ali s pogledom što oduzima dah!), momci su prvi od svih klapa odradili generalnu probu. Ton majstor im je dao koristan savjet, a oni su ga sasvim normalno prihvatili. Nakon još par riječi vezanih za samu interpretaciju, vratili smo se u smještaj, kratko odmorili i osvježili. Slijedilo je oblačenje novih odijela i pojaseva, koje su momci sami sebi priskrbili. Svojim radom i odricanjem i to baš kroz klapsku pjesmu. Zahvalni su Bogu da su to uspjeli i bez obećanih donacija. Ovako su još više i snažnije htjeli ostvariti nastup kojim će svoje Kruševo učiniti ponosnijim nego ikad. I doista je tako bilo. Nakon prve klape, sasvim su mirno stali pred trg prepun poznavalaca i ljubitelja klapske pjesme. Obje pjesme, a posebno drugu, kojom su opjevali Neretvu i djevojku iz neretvanskog kraja, iznijeli su jako lijepo. Naravno da je kroz prvu pjesmu, iz strofe u strofu glas bio sve slobodniji, a njihova tijela sve opuštenija. Nikome nije svejedno ostvariti debi na najznačajnijem festivalu klapske pjesme. Nakon zadnje ispjevane strofe, uslijedila je pauza, intonacija te druga pjesma. Odlučno i čvrsto, sjećajući se svega o čemu su s voditeljem pričali i primjenjujući sve što su uvježbavali, momci interpretiraju bez straha, te pjevaju možda i bolje nego ikad. Osim na domjencima, naravno. Tad su uvijek broj 1!
Iako brojem bodova nisu ostvarili prolazak u finale, oni su baš ovakvim nastupom bili jako zadovoljni i sretni. Sretni što, uprkos svim izgledima, mogu reći da pripadaju klapskom svijetu, te da bez pardona mogu pjevati na omiškoj stini, ulici ili pak trgu. A u sitne sate i ne samo klapsku pjesmu, već njima najdraži i nezaobilasni grlati bećarac. (tekst napisao Karlo Milićević).
Ovom lijepo sastavljenom i kako valja prikazu klape „Studenac“, pridružuje se i župni ured u Kruševu. Čestita momcima i njihovom voditelju na zapaženom nastupu u Omišu. Njihove otpjevane pjesme možete i sami poslušati na youtube portalu.