U posljednje vrijeme sve je manje molitve, sve je manje rada. Htio bih obratiti pozornost i prema jednom i prema drugom. Ovaj puta prema radu. Ima ona zgoda u kojoj je Bog prekinuo Jošuu u molitvi i naredio mu da nešto čini za narod, da narod smiri. Jošua molio Boga, da Bog smiri, a Bog njega diže iz molitve i naredi mu da on smiri.

Kaže primjer, neka župna zajednica bila u velikom dugu, sastajali se župljani i molili Boga da ukloni njihov dug. Pošli župljani na molitvu, a jedan koji taj puta nije mogao reče: “Bilo bi dobro da prestanemo Boga mučiti s tim problemom.” I protumači im da mu je Bog već dao sredstva kojima može osloboditi župu duga samo ako su oni voljni dati svoja sredstva. I mi često činimo ono što su ovi vjernici činili. Pokušavamo na Boga prebaciti odgovornost koju je on povjerio nama. Plačemo i vapimo Bogu za pomoć, a rješenje leži u našim rukama, u voljnosti da mi sami nešto učinimo. Nisam ja protiv molitve. Kao vjernici moramo moliti Boga za pomoć. Bog uživa slušati naše molitve i uslišava ih. Ali, ne moramo ga tražiti ono što mi sami trebamo činiti. Potrebno je moliti, ali dobro je u molitvi prestati jadikovati i moljakati, nego valja početi Boga slušati.

Nije dobro tražiti od Boga ono što sami možemo učiniti.