Za uvod pročitaj iz Ivanova evanđelja 4, 5-42: Isus se nalaza na putovanju iz Galileje u Jeruzalem. Nalazi se na Jakovljevu bunaru i tamo susreće ženu Samarijanku.

Isus i Samarijanka u susretu

Na životnim putovanjima i putovima vrlo je važno spoznati je si li na pravom ili na krivom putu. Jesu li ti ljudi s kojima se nalazić i druži prijatelji ili će ti prvom zgodom okrenuti leđa.

Čovjek se često iznenadi. Misli da od nekoga ne može ništa dobro doživjeti, a tamo doživi i ljudstvo i plemenitost. A tamo gdje očekuje uljudnost doživi zatvorena vrata.

Isus nije očekivao od Samarijanke da mu iskaže ljubaznost, a ona mu iskazala i više od ljubaznosti. Od nje se prije moglo očekivati da bude prepuna grubosti, ali evo čuda ona iskaza Isusu pristojnost, postaje prvi apostol u svom gradu.

S ovom pričom Isus poručuje da je nužno među ljudima rušiti barijere i predrasude.

Vjerujem da i mi imamo zgoda iz života kada čujemo da netko od koga se i ne bi nadali o nama govori lijepo. Imamo i onih zgoda u kojima smo od nekoga očekivali da je pravi, kad tamo čujemo da o nama govori vrlo ružno. Ljudi, ljudima mogu ako hoće biti blagoslov, a mogu bit i ostati žestoki neprijatelji.

Primjer Samarijanke iznenađuje: Židovi se i Samarijanci nisu podnosili… a ova žena ne samo da povjerova u Isusa nego s njezinim svjedočanstvom mnogi Samarijanci povjerovaše u Isusa.

Ljudi ljudima mogu odnemoći, ali i pomoći. Malo treba da se čovjeka pogura, malo da ga se baci u bunar.

U susretu sa Samarijankom vidi Isus da u ljudima još uvijek ima dobra. Ono Božansko dobro darovano čovjeku u času stvaranje nije posve zamrlo, treba ga otkriti.

Ni mi ne smijemo razočarati: S pravom očekujemo od ljudi da nitko nikome ne škodi, a isto tako da i mi nikome ne škodimo. A znamo da ljudi nisu takvi. Svi se pogledajmo u ogledalo duše, vidimo koliko imamo zla koliko dobra u sebi.

Ova žena učini Isusu dobro, a Isus njoj odmah uzvrati. Bila je puna i prepuna mraka i tame, kao mračni bunar. Malo joj je trebalo da se podigne iz mraka koji vlada u „bunaru“ njezina života. Baš zanimljiva slika: u mračnom bunaru nalazi se čista, bistra, pitka voda, treba je samo zahvatiti.

Dopustimo svakomu da se na dobro mijenja: Ako i danas nekoga susretnemo koji je bio pogan i prema nama i svakome, pa čujemo kako se počeo dolično ponašati – budimo radosni zbog toga.

Ako vidimo nekoga za koga se i ne bismo nadali da se lijepo vlada –  budimo radosni zbog toga.

Ako vidimo nekoga koji je dugo živio u mržnji pa se okanio – budimo radosni zbog toga.

Zaključak: Iznenadimo, neka ljudi spoznaju da smo postali bolji. Ne koristimo se uporno starim predrasudama. Promijeni mjerilo u sebi, pa taman onaj drugi i ostao kakav je bio. Pusti ljude neka žive kako misle da trebaju, a ti postani bolji.