Dragi i poštovani župljani.

Misli mi ovog časa idu k vama koji ste u daljini, negdje u nekoj zemlji Europe ili bilo kojeg kontinenta, isto kao što mi glas s oltara dopire do ušiju onih koji su u Kruševu.

U duši i srcu razdijeljenost nas ne može i ne smije rastaviti od rodnog kraja.

Ovoga časa uskrsli Isus nas ujedinjuje. Njegov grob koji se zatvorio na Veliki petak nije ostao zatvoren. Otvoren je ključem Kristova uskrsnuća.

Zamislite, zatvoriše Boga u grob; u grob i zaključaše teškim kamenom.

Mislili su, neka ga tu, više ga među nama bit neće. Mislili su neka ga tamo gdje mu je i mjesto: u grobu, u tami.

Govorili su ulicama Jeruzalema, Galileje, Nazareta, Betlehema On i mi ne možemo skupa kročiti. Ne možemo skupa, vikali su. Zato, On ili mi! Ubili su ga, razapeli. Nisu mogli shvatiti da će za tri dana grob razvaliti, a tamu otkotrljanim kamenom rasvijetliti.

Svjedoci o tome svjedoče,…

Svjedoke Anđeo Gospodnji ohrabri, ne plašite se! Uskrsnuo je! Zbunjeni su svjedoci, pitanja im mnoga naviru, nevjerica, oči im govore da se nešto događa, a glas se Anđelov iz tame groba čuje… ne vide ga, ali vjeruju… njega nema,… dolazi im pred oči sve što im je govorio.

Nekad nisu razumjeli, a sada razumiju.

Veliko je od njih da su na Uskrsno jutro uopće došli do groba.

Vidjeli su što se dogodilo, malo prije, na Veliki petak, dok su ga provodili, gurali, bičevali… Trebalo je skupiti snage i doći do groba…

Neće proći dugo, koja godina, koji mjesec, upravu svi oni strašljivi i plašljivi s Velikog petka postat će ne samo svjedoci praznog groba nego svjedoci Kristova Uskrsnuća.

Isus Krist ih je oslobodio nutarnje zatvorenosti, tame i straha. Isusovim uskrsnućem svi svjedoci praznog groba su suuskrsnuli iz tame i mraka svoje vlastite zatvorenosti.

Isus Krist je za tri dana uskrsnućem oslobodio svoje tijelo iz kamena groba, ali je čudo, da je nakon smrti, nakon Velikoga petka, tako brzo, oslobodio duh plašljivih apostola.

I što je zanimljivo, nakon Kristova uskrsnuća, pobijedili su plašljivi apostoli i Kristovi učenici.

Koga…?

Pobijedili su sami sebe, pobijedili su svoj strah. Poslije Uskrsa nitko ih više nije mogao preplašiti, zastrašiti. Nisu se bojali ni osude, ni muke, ni smrti. Čudo je to, da plašljivci i strašljivci postaju svjedoci.

Krist ih Uskrsnućem oslobodi iz tame blokirane svijesti.

Na putu glasnika s Kalvarije stojimo i mi danas. I mi imamo svoje “male ili velike petke” Postoje križevi koje nosimo, kriva svjedočenja onih kojima je olako i danas vikati „raspni ga, raspni“… Ali,…

Ostaje poruka otvorena groba i anđeoskog glasa: ne plašite se, ne bojte se… Isus je ispred vas, pred vama. Ne bojte se nikoga i ničega.

Svim Kruševljanima, bili gdje god, želim radostan i veseo Uskrs.