Vidimo kako su sve više i više odnosi među ljudima poremećeni. Ljudi znaju stvarati skupine koje se zatvaraju u sebe, teško primaju novoga člana, a sami se teže otvaraju prema novim članovima isto tako prema novim skupinama. Ljudi i skupine ljudi znaju sebe proglašavati kao mjerilom odnosa. Odnose iz svoje zajednice ne tako rijetko nameću drugima kao primjer. Čim se nešto nameće nije primjer, nego je nametanje ljudskoga poriva, egocentričnosti ili nekog vida samohvale. Kako se odnositi među ljudima? Odgovor bi trebao biti jednostavan, i jest jednostavan. Odnositi se prema ljudima trebamo onako kako Nebo zahtjeva, kako Nebo preporučuje, onako kako Nebo primjer daje. Kako je u Nebu? Lako možemo reći da nismo bili gore pa i ne znamo. Ipak vjerujemo, čvrsto vjerujemo da je Isus bio u Nebu, da je dio Neba, da je došao k nama da bi nam pokazao kako jest u Nebu. U Nebu nema razlike između bogataša i siromaha, moćnika i nemoćnika, ljubljenih i odbačenih, crnih, bijelih ili ne znam kakvih. U Nebu žive svi kao braća. Crkva sve malo pa opet naglašava, uči, da se upravo tako ponašamo jedni prema drugima; kao braća. Ti sestro i brate: već danas u srcu nosi prema svakom čovjeku odnos brata, odnos sestre. Nikoga ne smatraj manje vrijednim, za razliku onoga koga bi smatrao više vrijednim. Nemoj nikada dopustiti da ti se srce ili oko zalijepe za onoga koji je moćan za razliku od onoga koji je siromašan.

Teško je to postići jer ljudi razlike zemlje pripisuju i Nebu. Molimo da među nama sve manje i manje bude razlika onih koji su zemaljske naravi, a Nebo i nebesko neka se događa u nama i oko nas u svakom bratu i sestri neka ono nadvlada sve zemaljske razlike. Zemaljske razlike bit će među nam primjetne bez obzira koliko se mi upirali da ih ne bude, ali razmišljajući o nebeskim odnosima sa željom da oni postanu naša zemaljska stvarnost zemaljske razlike neće uzimati razdvajajućeg maha nego ćemo se u crkvi, izvan crkve i na svakom mjestu nalaziti kao u Nebu, kao braća i sestre.