Iako onako iz priča i opisa tragedije sa Sretnica stječemo dojam da se užas događao po nemilosrdno hladnom vremenu, što je i tipično za veljaču Hercegovine, mi smo ove godine obljetnicu dočekali u ugodnom sunčevom vremenu. U Sretničkom groblju okupio se sav narod iz naselja, ali i ponešto svijeta iz okolnih mjesta župe Kruševo. Mogla se vidjeti velika zajednica okupljena u molitvi oko grobnice Pogorjelih svatova.
Župnik, don Ljubo Planinić u propovijedi se spominjao tragedije, a to je najbolje objasnio kroz tekst guslara Mirka Leske. Kroz guslarske stihove što opisuju kobnu nevolju, jeza je mogla doprijeti do svakog nazočnog vjernika.
Napominjao je narod da se Sretnička tragedija ne veže samo uz obitelj stradalih, nego za cijelo naselje i/ili Kruševsku župu. Kao za Jelu s Krivodola, jednako i za biskupa Petra Čulu, svi se iz župe na njihov spomendan trebamo okupljati.
Na svetoj misi spominjao se uzrok požara koji vjerojatno nikada neće biti nama poznat, ali sve sumnje su opravdane, no treba napomenuti da su samo nagađanje i daljnje sumnjanje.
Ova je tragedija teška i bolna. Tjeskobna. O njoj treba pripovijedati i govoriti jer primjer su još jednog mučeničkog stradanja Hrvata neposredno prije Drugog svjetskog rata.
Je li požar podmetnut ili nije, ne znamo. Mi znamo da je ostavio dubok trag na stranicama naše mučeničke povijesti.