Lipik – Uvod u Misu – 3.5.2014. 

Na današnji dan svatko bi se od nas trebao za čas zatvoriti u sebe sama i u tišini pronaći mir, a onda u sebi pronaći način kako i na koji način iskazati poštovanje svima onima koji su sudjelovali u obrani i oslobođenju ovoga predivnog kraja.

Kako i na koji način iskazati poštovanje prema svim poginuli braniteljima i civilima u obrani i oslobođenju Pakraca i Lipika, i svih gradova koji su oslobođene u Vojno redarstvenoj operaciji “Bljesak”. Mi smo katolici, kao katolici se i ponašamo, najuzvišeniji način jest pomoliti se i prikazati Misno slavlje. Neka dobri Bog svim poginulim i stradalim u cijelom Domovinskom i  Obrambenom ratu budi milostiv, a poglavito onima koji su poginuli u operaciji Bljesak.

Propovijed u Lipiku – 2.5.2014. – Ljubav prema Domovini

Ovi prostori oslobođeni su od agresora u Vojno — redarstvenoj operaciji “Bljesak”. I ne znam je li bilo moguće na drugi način. U biti u obrani Domovine zadnja je puška, a ako nema drugog načina: “Za domovinu mrijet kolika je slast” (Nikola Šubić Zrinske). “Za domovinu jest slast i treba biti ako je potrebo i slatko i dično i časno život darovati, ali je slađe za Domovinu pošteno živjeti, doprinositi njezinu napredaku” (Horacije).

Ne znam jeste li svjesni ali da nije bilo Vojno redarstvene operacije “Bljesak” ne bi bilo danas ni nas ovdje. Domovina je obranjena “na pepelu (Alphonse de Lamartine), poginulih i pobijenih branitelja i civila. Svima njima iskažimo dužno štovanje.

Što je to Domovina? Domovina je moja zemlja. I svaki koji živi na njoj treba reći moja zemlja. Domovina je puno širi pojam od pojma države. To nije misaoni prostor, to je konkretna zemlja. To je mjesto i prostor gdje si rođen, gdje počivaju tvoji preci, gdje je tvoja rodbina, prijatelji, gdje imaš osjećaja za kulturu, jezik, folklor… Nikad nemoj prihvatiti da tvoja Domovina nije onaj prostor od kuda su silom protjerani tvoji sunarodnjaci, bez obzira što je danas tamo neka druga država. A isto tako uvijek smatraj u širem kontekstu Domovina je zajedničko dobro svih ljudi koji na njoj žive.

Na prostoru Hrvatske domovine, zemlje Hrvata, postojalo je kroz povijest više država, i sve su propale, ali ostala je Domovina Hrvata. Sada imamo državu Hrvatsku, u njezinim granicama nisu svi prostori domovine Hrvata, i ne moraju biti. Boli nas sad kad imamo državu Hrvatsku da se i s njom poigrava. S Domom i Domovinom neka se nitko ne igra. Nismo mi velik narod da bi svatko mogao od nas i našega naroda gristi i razgrizati onako kako bi htio. Pritisak, za pritiskom, pokušavaju nas uništiti u srcu zemlje koju nazivamo Domovina Hrvata.

Braćo i sestre, vlast je uvijek bila vlast. Kaže se „kad ulaziš na vrata vlasti obraz ostavi iza vrata“. Ali među nama, među narodom, ne smije biti podjela. Nema podjela na jug i zapad, … U srcu Hrvata isto mjesto treba naći i Zagreb i Split i Osijek, i Rijeka i Mostar i Sarajevo.

Zajedničko dobro: Hrvati su uvijek znali graditi ono što je zajedničko, što je domovinsko. Pitam se: nakon dvadeset i više godina koliko još imamo volje činiti zajedničko, domovinsko dobro. Koliko smo spremni pa i sposobni uložiti svoj ljudski, intelektualni, … i svaki drugi udio u izgradnji Domovine. Danas nas se ne odgaja za zajedničko. Naša inteligencija sve više i više gubi osjećaj za domoljublje i rodoljublje. Također i veći gradovi gube osjećaj domoljublja, isto tako Učilišta s profesorskim kadrom. Pristup zajednici danas je interesni, ne koliko ću zajednici doprinijeti nego koliko ću od zajednice imati korist.

Kultura i pisana riječ: Ako zavirimo u hrvatsku literaturu, naći ćemo mnoštvo pjesama, članaka, opernih djela, pjesničkih dojmova, sve je to duša govorila o Domovini, o rodnoj grudi. Je li danas popularno čitati i pisti o domoljublju? Ima li u našim školskim programima dovoljno riječi o domoljublju i rodoljubu. Kod nas u BiH uzeli su školske udžbenike i sve ono što je domoljubno i rodoljubno zatamnili i iz udžbenika izbacili.

Usprkos povijesnih razaranja uz mač kojim su se čuvali naši pređi, znali su i umjeli u ruci imati i olovku i dlijeto. Domovina bez osjećaja za kulturu, vjeru, obrazovanje i ekonomiju, ne može napredovati.

Život za Domovinu i narod: Za narod, za Domovinu mnogi su naši prijeđi gladni umirali, ali su bili tu i ostali. “Sloboda u tuđoj zemlji teža mi je nego robovanje (AG Matoš)   ili “Bolje je živjeti u svojoj domovini u nevolji, nego u tuđoj u zadovoljstvu” (indijska poslovica).

Onaj koji Domovine nema, zna dobro što znači imati je, želeći je iz tuđe domovine. Kaže naša narodna pjesma: „Domovino voljena nosim te u srcu svome, jedva čekam da se vratim u zavičaju u rodni dom”. Za Domovinom treba čeznuti. Hrvat se rađao s idejom Domovine, živio i umirao. Sada kada imamo slobodnu Domovinu, barem vi ovdje na prostorima Republike Hrvatske budite ponosni na nju, zdravo ponosni, ne radikalno, radikalni ponos zna biti rušilački isto onoliko koliko i ne briga. “Domovina se oslobađa ljubavlju, a velika postaje tvojim djelima” (Goethe).

Nastupi protiv Domovine: U Hrvata su uvijek bile časne osobe koje su se borile za Domovinu. Danas se te osobe omalovažavaju. U posljednje vrijeme, govoriti protiv hrvatske Domovine, protiv hrvatskih velikana, protiv povijesnih časnih osoba, govoriti protiv Crvke onima koji to čine profitabilno je i unosno.

Scenarij koji se nad Hrvatima vodi, ne samo u Hrvatskoj nego u BiH, ciljano ide za tim da se sve ono što je Hrvatsko proglasi nacionalizmom i fašizmom.

Pitam se: Zašto Hrvatske vlasti u RH Hrvatskoj, hrvatska država ne vole Hrvata i hrvatsku Domovinu? Zašto je u BiH grijeh spomenuti hrvatsku samostalnost i slobodu onakvu kakvu imaju i druga dva konstitutivna naroda.

Život u Domovini: Neka u mojoj Domovini svi ljudi žive slobodno, neka nitko u noj ne bude manje vrijedan, ni većina ni manjina. Neka nas ništa i nitko ne zavede da bilo što činimo protiv Domovine. Sv. Augustin kaže: 2Neka tvoja domovina bude za tebe značajnija nego tvoji roditelji. Nemoj ih slušati, ako ti naređuju nešto protiv domovine. „