Biblijski izvještaj: „Poslije olujnog vihora bio je potres“, Dok je Ilija iščekivao susret s Bogom osjetio se jak potres, pomislio je: Bog se nalazi u potresu, sve će zlo stresti i uništit.
Razmišljanje: Kako često pomislimo nema druge nego lupiti šakom, nek’ se brda tresu. Neka svi okolo znaju tko je velesila. Razmišljamo kako se ne može drukčije ponašati prema zlom svijetu koji nas okružuje, prema zloj vlasti, zlim vladarima, zlim okolnostima. Pomislimo nitko nas i ne čuje ako ne lupimo šakom. Sami sebi govorimo lupi šakom, pokaži svoju snagu.
Sve malo pa opet imaš dojam kada govoriš tiho i blago nitko te ne čuje, nitko te ozbiljno ne shvaća, svi ti se smiju, svaku tvoju riječ ismijavaju, a kada lupiš šakom, svi ušute, ne smije nitko ni jedne riječi progovoriti, ne smije nitko ni pisnuti. A ti pobjedonosno sam za sebe dodaš „e tako, kad neće da slušaju neka se boje“.
Ali Prva knjiga kraljeva nastavlja i kaže: „Bog ne bijaše u potresu“. Bog ne bijaše ni u lupanju šakom o stol, ne bijaše ni i u tvojoj dernjavi i vici, ne bijaše u tvojem potresu dok lupaš nogom od pod. Bog Ilijin ne bijaše u potresu, nego u blagom lahoru.