Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

Kruševo mi je bilo poznato i prije mojega dolaska. Moja obitelj povezana je s nekoliko kruševskih obitelji. U Kruševo su udate dvije sestre moje bake – očeve majke, u Kruševo je udata majkina sestra, brat se iz Kruševa oženio, kasnije i bratić, a majka mi je iz susjednoga kruševskog sela, k tome više poznanstava i prijateljskih veza moje obitelji bilo je s kruševskim obiteljima i prije mojega dolaska. Onako kako sam i sam Kruševo poznavao prije dolaska, tako je Kruševo, ako ne mene, poznavalo je nekoga iz moje uže obitelji i bliže rodbine. Bila je to i prednost i poteškoća. Kaže se biblijski “teško je biti prorok u svojem kraju”.

Po mojemu dolasku u Kruševo prvi susret bio je s pokojnim Juricom Rozićem i Šimunom Sušcem. Sjedili su kod Pošte. Stao sam kod njih nazvao faljenicu, a Jurica će, kojega sam do tada poznavao samo po bratu Anti koji je bio medicinski djelatnik u Bijelom Polju: “Je li nam ovo novi lopov?” Trebalo mi je koji dan da shvatim da je to Juričina slobodna dobrodošlica. Već sutradan evo Jurice nosi petak vina i pršut kao znak dobrodošlice. I ostao mi je taj čovjek, kao i Šimun, do kraja simpatičan i privlačan. Nakon upoznavanja sa župljanima sve je nekako ubrzano išlo u akcije i pokretanje pojedinih zahvata. Reklo bi se da je u pastoralu potrebno prvu godinu gledati i promatrati, ali ja nisam imao toliko vremena, moja prva godina trajala je tek koji mjesec. Odmah nakon mjesec dana uz podršku poznanika iz obiteljskoga života odlučio sam birati župne vijećnike. U župi sam zatekao stare prakarature kojima je bila djelatnost pomoći svećeniku u sprovodu, u blagoslovu kuća, zadaća dvojici trojici kupiti lemuzinu, proširene djelatnosti prakaratura nije bilo. Jadno izgledno građevinsko stanje u crkvi i ostale djelatnosti prisiljavale su me da što prije krenem u izbor župnih vijećnika.