Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

Do 1989. godine predstavnici domaćinstava župe, koji su bili uza župnika, vršili su svoje službe kao prakaraturi. Služba prakaratura odnosila se na pomoć župniku kao pratnja: u blagoslovu kuća, u ispovijedi starih, bolesnih i nemoćnih, u vođenju sprovoda, te pomoć u sakupljanju redovine u naturi. Pomoć župniku u vođenju župe prema načelima Župnih pastoralnih vijeća (ŽPV) do 1989. nije bilo. U predbožićno doba 1989. preko postojećih prakaratura i domaćina Kruševa pristupilo se izboru ŽPV-a. Na dogovornom sastanku prakaratura 30. 11. 1989. sudjelovali su: Tadija Bevanda, Marko Rozić Čulušić, Veso Vidačak, Vinko Mandžo, Jozo Božić Pilipušić, Ilija Mandić, Stanko Puce, Ivko Čule, Mile Marijanović Ivkin i Franjo Čule. S njima se raspravljalo o temi “izbora župnih vijećnika”. Zadatak prakaratura bio je da svatko u svojem selu i zaseoku animira izbor ŽPV. Slijedili su izbori ŽPV i sastanci domaćina po selima: Selišta i Podgorje (3. 12. 1989.), Sretnice (10. 12. 1989.), Krivodol i Čula (17. 12. 1989.). U izborima za ŽPV pred Božić 1989. izabrani su prvi župni vijećnici.

Izabrane članove ŽPV-a potvrdio je Biskupski Ordinarijat u Mostaru 28. 1. 1990.

Od 1989. do danas župni vijećnici su više puta izborima mijenjani, a neki su od njih ostajali od prvih izbora sve do danas.

Župno pastoralno vijeće, Župni vijećnici, kao savjetodavno tijelu, bili su dobri suradnici u svim akcijama koje su vođene od 1990. godine. U svrhu razgovora i dogovora od 1990. do 2000. održano je 43 skupna sastanka, a više sastanaka pojedinačno ili u manjim skupinama