Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

U pripremi prvih demokratskih izbora nakon Drugoga svjetskog rata dobili smo iz Ordinarijata u Mostaru više uputa kako se ponašati i što činiti (BO 742/90 od 17. 7. 1990.; 1062/90. od 27. 10. 1990.) i drugi dopisi pisani s nivoa Vrhbosanske metropolije.

U svim preporukama bilo je naglašeno da se “pomogne našim vjernicima i našem narodu svojim savjetom da aktivno sudjeluju na predstojećim izborima…” a poglavito da se narod oslobodi straha i slobodno iziđe na izbore. Tako smo u Kruševu i činili. Početci u pripremi prvih slobodnih izbora u Kruševu sežu do 6. 3. 1990. Tada su se na Orlinama prvi put sastali predstavnici Kruševa. Sastali su se među konopljikom i tu otpočeli pripreme za izbore. U prisjećanju kako je to bilo i koliki se strah među prisutnima provlačio naviru slike s toga okupljanja. Svi prisutni su stali za konopljiku, pa ako bi netko došao fotografirati, svi bi se posakrivali iza grana konopljike. Sastanak na Orlinama je sazvan na brzinu, održan i svi su se na brzinu u različitim pravcima razišli. Strah od komunista koji su bili još uvijek na vlasti bio je izražen. Poslije ovoga susreta sastanci su se mogli dogovarati u Domu, ali uvijek s oprezom i postavljenim ljudima na ulaznim vratima koji bi kontrolirali prostor ispred Doma.

Izbori su održani 18. listopada 1990.

Barjak na Sretnicama. U želji oslobađanja od straha i smjelih nastupa bilo je postavljanje hrvatskoga barjaka na Sretnicama prije blagoslova 11. 5. 1990. Barjak je ugraviran iznad ulaznih vrata u kapelicu i danas je na istom mjestu. Pitali su me u noći dok su ga postavljali hoćemo li Misu služiti na ulaznim vratima i hoće li barjak smetati. Odgovorio sam im da mi je žao što će mi biti iza leđa na zidu, a ne ispred mene na jarbolu. Za jarbola tada nitko nije ni imao barjak.

Misa za poginule i nestale u Drugome svjetskom ratu. Drugi veliki korak koji smo učinili bio je prikupljanje imena poginulih i nestalih Kruševljana u Drugome svjetskom ratu i organiziranje Mise za njih na uočnicu Velike Gospe 14. 8. 1990. Bio je to velik događaj na kojem smo slavili Misu za poginule i nestale s Križnoga puta. U procesiji noseći imena nestalih krenuli smo ispred Doma do crkve. Ispred crkve smo za njih slavili svetu Misu. Bila je to prva sveta Misa za nestale Kruševljane u Drugome svjetskom ratu i poraću.

Različiti skupovi i podrške. Dva skupa organizirana na stadionu u Mostaru popunjavali su uz mnoge iz Brotnja i Mostara i Kruševljani. Na oba skupa smo s našim Kulturno-umjetničkim društvom u predviđenom programu nastupali.

S jednim autobusom Kruševljana išli smo na otvaranje spomenika banu Josipu Jelačiću u Zagrebu.

Sudjelovali smo na tri prosvjedna skupa u Mostaru. Prosvjedi su bili s motom: “podrška Hrvatskoj (koja se našla u ratu)”, “protest za Ravno” i “protiv ponašanja JNA u Mostaru”.

U svim aktivnostima doživljavali smo razne neugodnosti, polijevani vodom iz mostarskih zgrada, gađani različitim predmetima, izazivani kojekakvim provokativnim riječima.

Slijedili su prvi demokratski izbori. Bio je to put promjena i rušenje avnojske diktature.

Nismo poslije izbora dugo bili mirni. Osjetio se miris baruta u zraku, valjalo se pripremati i organizirati Kruševljane za obranu.